poslanicka je tuga pregolema ili kako prezivjeti sa 5 000 km

ALIJANSA ZA PROMJENE

Suštinu svoje nesretne politike vladajuca politicka garnitura najbolje je demonstrirala 1. marta pred zgradom državnih institucija u Sarajevu. Podsjecanja radi, taj dan su pripadnici ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca, šehidskih porodica i drugih borackih udruženja organizirali masovne proteste zbog izuzetno teškog stanja u kome se nalaze. I, umjesto da se, kao što je to slucaj u vecini normalnih zemalja, mediji i javnost pozabave demonstrantima i njihovim problemima (jer, ako demonstriraju, onda valjda imaju nekakvih problema), naši elektronski i štampani mediji, ako izuzmemo casne izuzetke, našli su zanimljivijim da se bave arogantnim nastupom Zlatka Lagumdžije koji je, u nastupu samozaljubljenosti, one koji su demokratskim sredstvima izrazili nezadovoljstvo svojim društvenim statusom, usporedio i u isti rang svrstao sa Karadžicevim pulenima. Mediji se, naravno, nisu bavili stanjem stotina hiljada ljudi koji su na direktan nacin ugroženi katastrofalnom politikom koja se trenutno vodi protiv onih koji su i izborili nezavisnost ove države. Federalnoj televiziji bilo je mnogo interesantnije da svojim pretplatnicima ponudi osnove beckog valcera i da, u svojstvu portparola Alijanse za promjene, Lagumdžijinu spornu izjavu pokušajua analizirati cinjenicom da je, kako se obicno politickim žargonom kaže “izvucena iz konteksta”. O nemogucnosti obracanja demonstrantima Lagumdžije, Behmena i Halilovica piše se naširoko. Nece nas iznenaditi ako spomenuta trojka tuži 20.000 okupljenih na protestnom skupu Sudu za ljudska prava u Strazburu, zbog onemogucavanja u ostvarivanju svog osnovnog ljudskog prava da govore 'polupijanoj masi,' kako ih je nazvao Alija Behmen - predsjednik Vlade FBiH. A ta, 'polupijana masa' vec odavno je pala na samo dno ljudskog dostojanstva. Za takvu katastrofalnu situaciju dobrim dijelom i sami su krivi. Jer, medu okupljenima bilo je najmanje pedeset posto onih koji su glasali baš za one koji ih usporeduju s cetnicima. I, iz toga treba da izvuku odredenu pouku. Novi izbori su vec krajem ove godine. Pamet u glavu!

VOLFGANG PETRIC

Jalovo, sporo, nestrucno, nesposobno… Svakim od spoemnutih atributa moguce je objasniti reakciju odlazeceg Visokog predstavnika Volfganga Petrica na proteste prognanih Kotorana koji traju vec danima. Stojeci strpljivo iz dana u dan, sve pod urednim policijskim nadzorom, skupina najupornijih prijeratnih stanovnika Kotorskog kod Doboja ceka da Visoki predstavnik potvrdi svoj blijedi autoritet i skonca njihovu agoniju jer se na njihovim privatnim posjedima grade stanovi za izbjegle Srbe. Naime, srpske vlasti u Kotorskom, uprkos propisima Ureda Visokog predstavnika, za proteklih nekoliko godina podijelile su tamo nastanjenim izbjeglicama oko 800 dunuma zemlje, inace u bošnjackom vlasništvu. Na njihovim placevima vec je izgradeno 400 kuca. Najglomaznija i najskuplja administracija na Balkanu, ona OHR-ova, do sada se pokazala potpuno nesposobnom da svoju odluku i sprovede. S druge strane, Kotorsko nije izuzetak nego pravilo. Zvornicke vlasti su takoder, nakon podjele nekoliko hiljada dunuma zemlje, OHR-u uputile dokumentaciju o dodjeli, tražeci uz to da se dodjela zemljišta na kraju i legalizira. «Dobro je da smo se sastali s njima i da smo culi njihovu situaciju' - rekli su iz OHR-a nakon razgovora sa prognanim Kotoranima. U drugacijim okolnostima, ta bi izjava ostala samo glupa, vako je i zlonamjerna. Dok stotine ljudi ostaju bez svoje ocevine, svakodnevno gubeci i posljednje preostale komade zemlje, ne može biti rijec o situaciji nego o pljacki.

SLOBODAN MILOŠEVIC

Dok se multinacionalne snage bezuspješno ganjaju sa Radovanom (cija nominalna vrijednost iznosi pet miliona dolara, uz veliko negodovanje Lutrije BiH) po istocnoj Bosni, nama ne preostaje ništa drugo nego da se zabavljamo s biserjem koje dolazi iz Slobine kucne radinosti. Neupuceni u dešavanja u Haškoj sudnici vjerovatno bi pomislili da se sudi Albancima; britanskom sudiji Meju, a ne jugoslovenskom državljaninu Slobodanu Miloševicu. No, stvari ipak stoje drugacije. Nakon predugih i krajnje suvišnih špekulacija u vezi s tim za šta ce biti podignuta optužnica Miloševicu, sve je jasno.
Nece biti suden samo za 'planiranu, podsticanu, naredenu, pocinjenu ili drukcije potpomaganu i podstrekivanu kampanju terora i nasilja upravljenu protiv kosovskih civila – Albanaca, kao što smo obaviješteni u prvom, izuzetno dugom, ali ništa manje interesantnom sudenju Miloševicu u Hagu. Slobi ce se suditi za genocid u BiH i Hrvatskoj. Genocid, rijec toliko puta oprezno izbjegnuta. Rijec koja se teško prelamala na usnama silnih diplomata koji nisu željeli uvrijediti 'faktor mira i stabilnosti na Balkanu', potpisanom Dejtonskog sporazuma rodom iz Požarevca.
Rijec izbacena iz udžbenika bh. školaraca, jer, poput psovke, nije lijepa kad se izgovara djecijim ustima.
Genocid koji preživjeli pamte s više stida nego krivci i zlocinci!!! Genocid potvrduje, u ime Haškog tribunala, Karla Del Ponte. Kakva god bila presuda 'balkanskom kasapinu' bit ce tužan za ono što su njegove trupe sprovodile širom BiH. U vrijeme kad su se po ratnim kabinetima širom Evrope smišljale sve moguce i nemoguce floskule o 'gradanskom ratu,' o 'etnickom sukobu' kojim bi se izbjeglo da zlocin nazovu pravim i pravnim imenom - genocid. U 21. vijeku prvi put ce nekom biti sudeno za genocid. Naravno, Miloševic ce se braniti na uobicajeni nacin - svojim tezama o proteklim balkanskim sukobima. Jedna od njih kaže da su Srbi u historiji poznati kao narod koji najhumanije postupa s ratnim zarobljenicima. Sudenje ce trajati najmanje dvije godine i bit ce zanimljivo vidjeti šta o prethodno iznesenoj tezi misle veterani iz Omarske i Manjace.

PARLAMENT BiH

Javnost je, vjerovatno, upoznata s problemima koje imaju invalidi, demobilisani borci, nezaposleni, penzioneri i slucajevi iz 'Humane televizije', ali je zaista malo ko obaviješten o alarmantno teškoj situaciji u kojoj se nalaze poslanici Predstavnickog doma Federacije BiH, narocito poslije izmjene Odluke o nacinu obracuna placa i ostalih materijalnih prava zastupnika i izaslanika u Parlamentu BiH. Tim izmjenama u vrlo nezgodan položaj dovedeni su predsjedavajuci i dopredsjedavajuci domova kojima je dato na raspolaganje 3.400,00 KM, te predsjednici komisija i klubova poslanika 3.300,00, ali i profesionalci zastupnici koji dobijaju tek 3.130,00 KM mjesecno. Zaista je gotovo nemoguce zamisliti muke koje ce preživljavati dok budu razmišljali hoce li od mjesecnih primanja kupiti polovnog golfa ili otputovati na Havaje, gdje mogu zaboraviti na dosadne sate sjedenja u poslanickim klupama. Uz sve poteškoce koje preživljavaju na putu do mjesecnog paušala od 840,00 KM, naknade za odvojeni život od 400,00 KM ili prava na zakup stana do 500,00 KM, te potrebe da ako žive 50 kilometara dalje od Sarajeva, mogu naci hotel s cetiri zvjezdice jeftiniji od 100,00 KM, valja celnicima domova razmišljati i šta sa 250,00 KM reprezentacije. A ako im i to ne bude satisfakcija za sav trud u predstavljanju nezahvalnog naroda, onda im ne preostaje ništa drugo do da sjednu i dobro se najedu za onih osam maraka toplog obroka dnevno. I ko od njih još može tražiti da, nakon silnog racunanja, traženja stana ili hotela i teške hrane kojim ce umirivati duševnu bol zbog odvojenosti od porodice, još i usvajaju zakone!?